Peti Dani J.S.Bacha u Splitu
Koncert Splitskih virtuoza i solista 21.03.2016. u HNK-u Split
program:
G.Ph.Telemann (1681 – 1767): Koncert za violu, gudače i basso continuo u G-duru TWV 51:G9
I. Largo II. Allegro III. Andante IV. Presto
solist: Wladimir Kossjanenko, viola
J.S. Bach (1685 – 1750) : 4.Brandenburški koncert za violinu, dvije flaute, gudače i basso continuo u G-duru BWV1049
I. Allegro II. Andante III. Presto
solisti: Dragan Radosavljević, violina; Mako Zupan i Andrea Jelavić, flaute
J.S. Bach: Koncert za klavir i gudače u d-molu BWV1052
I. Allegro II. Adagio III. Allegro
solistica: Nataša Veljković, klavir
Splitski virtuozi:
Gostujući koncertni majstor: Dragan Radosavljević
I.violine: Petra Hrnjak Skroza, Dmitrij Večer
II.violine: Svjetlana Mandić, Barbara Udovčić
Viole: Pavel Kondrusevich, Nastja Perić
Violončela: Mihovil Karuza, Hillary Karuza
Kontrabas: Luka Brodarić
Čembalo: Borna Barišić
Dirigent: Wladimir Kossjanenko
Georg Philipp Telemann (1681.-1767.) njemački je barokni skladatelj. Jedan je od najobrazovanijih glazbenika svojega doba, virtuoz na orguljama i čembalu, dirigent, pjesnik i pisac glazbenih rasprava. Već kao student 1701. utemeljio je i vodio orkestar Collegium Musicum u Leipzigu (kojeg je od 1729.do 1746. preuzeo i vodio Johann Sebastian Bach) i među prvima organizirao javne koncerte u Njemačkoj. Skladao je više od 40 opera, 46 pasija, oko 2000 kantata, te s više od 3600 ukupno komponiranih djela jedan od najplodnih skladatelja u povijesti. Telemann je cijeli svoj život bio u bliskom prijateljskom odnosu s Bachom. Johann Sebastian je vrlo cijenio ovog majstora i čak u kasnjim godinama života prepisivao i studirao neke Telemannove partiture. Njihovo prijateljstvo nastalo je već za vrijeme Telemannovog djelovanja u Bacovom rodnom gradu Eisenachu 1706.-1712., a 1714. Telemann je bio i krsni kum njegovom sinu, značajnom i cijenjenom skladatelju Carlu Philippu Emanuelu (1714.-1788.). Njegovo drugo ime Philipp dobio je upravo u čast Telemannu. Interesantan je podatak o natječaju za mjesto kantora Thomaskirche u Leipzigu 1722., na kojeg su se među ostalima prijavili G.Ph.Telemann, Christoph Graupner i Johann Sebastian Bach. Telemann je dobio natječaj, ali je zbog bolje zarade ostao raditi u Hamburgu; drugo rangirani bio je Graupner, koji ostaje u Darmstadtu jer mu grof ne dozvoljava napustiti službu; tek treće rangirani Johann Sebastian Bach preuzima 1723. dužnost kantora Thomaskirche u Leipzigu, gdje ostaje raditi do kraja života 1750.
- Brandenburški koncert u G-duru BWV 1049 skladan je 1720. te ga J.S.Bach uključuje u zbirku od šest ranije komponiranih koncerata s različitim solističkim instrumentima. Bach je 1721. poklonio zbirku Christianu Ludwigu, grofu od Brandenburga-Schwedta, kojeg je upoznao 1718. u Berlinu, a sve u nadi da na njegovom dvoru dobije radno mjesto kapelmajstora. Ti se planovi nažalost nikada nisu ostvarili, a nije poznato da li je Bach od grofa ikada dobio neku naknadu za svoj trud. Partitura je otkrivena tek 1850. u grofovoj biblioteci. Ova kompozicija predstavlja vrlo lijep primjer skladateljeve inovativnosti. Bach u njoj razvija novi način suprotstavljanja puhačkih instrumenata (u originalu su korištene Echo-Flaute) i gudača; koristi novi oblik periodike 3+3 takta u prvom stavku; razvija izuzetno virtuoznu dionicu solo-violine u prvom i trećem stavku, a u cijelom koncertu jako je izražen polifonički stil skladanja te razrade materijala, koji svoj vrhunac doseže u bravuroznoj peteroglasnoj fugi u trećem stavku.
Koncert za harpsichord u d-molu BWV 1052, jedno od najpopularnih i najznačajnih djela doba baroka za taj instrument, skladan je 1738. Postoje osnovane pretpostavke da je koncert prvo bio namjenen solo-violini i tek kasnije prerađen. U rekonstruiranom obliku sa solirujućom violinom izvodi se pod oznakom BWV 1052R. Bach je kasnije koristio materijal ovog koncerta i u vlastitim kantatama: I. stavak – Allegro za Simfoniju, a II. stavak – Adagio za Coro iz kantate “Wir müssen durch viel Trübsal ins Reich Gottes eingehen”- “Mi moramo kroz puno patnje ući u carstvo Božje” BWV 146, te III. stavak Allegro za kantatu “Ich habe meine Zuversicht”- “Ja se uzdam čvrsto” BWV 188. Koncert je prožet energijom i dramatikom, prvi i treći stavak imaju tokatni karakter. Drugi je stavak primjer izražajnog vokalnog karaktera, vrlo sličan poznatim arijama iz Pasija po Mateju i Ivanu.
Dragan Radosavljević rođen je 1974. godine u Beogradu. Prve satove violine dobiva u ranoj dobi od tri godine. Dragan Radosavljević pobjednik je brojnih domaćih i međunarodnih natjecanja, dobitnik nagrada i priznanja još za vrijeme studija kod prof. Josefa Sivoa na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču. Surađivao je s nizom renomiranih umjetnika i glazbenih učitelja kao što su V. Tretjakov, J.Rachlin, M. Kopelman, E. Chugaeva, G. Pichler, V. Berlinski, G. Braunstein, Michel Schwalbe i O. Mendozzi. Od 1999.g. Dragan živi u Berlinu, nastupa solistički i kao komorni glazbenik, te predaje violinu na dvaju glazbenih sveučilišta u Berlinu. Od 2014. gostujući je koncertni majstor Splitskih virtuoza.
Marko Zupan rođen je u Zagorju, Slovenija. Nakon studija u svojoj domovini dobio je stipendiju slovenskog Ministarstva kulture i nastavio studij u Parizu u klasi prof. Pierre- Yves Artaud, a kasnije je u Salzburgu u klasi prof. Irene Grafenauer. Svoje znanje usavršavao je na brojnim majstorskim tečajevima sa renomiranim flautistima kao Aurele Nicolet, Peter-Lukas Graf i Emmanuel Pahud. Osvojio je brojne nagrade na nacionalnim i na međunarodnim natjecanjima (Trst, Picardie, Belgrad). U 2008. godini postao je solo flautist Sudetian filharmonije,a godinu dana kasnije u solist Filharmonije Brandenburg državnog kazališta u Cottbusu. Od 2009. godine živi i radi kao samostalni umjetnik u Berlinu. Nastupa kao solo flautist Berlinskih simfoničara, Philharmonie der Nationen, Neues Kammerorchester Potsdam i Festivalskog orkestra Evian, a član je i raznih komornih ansambala. Kao solist i s orkestrom održao je brojne koncerte u SAD-u, Japanu, Kini, Vijetnamu i cijeloj Europi. Nedavno je snimio dva CD-a, jedan s Trio Susak (flauta, saksofon, glasovir), a drugi s flautistom Borisom Bizjakom i pijanisticom Yoko Misumi i glazbom za dvije flaute i klavir. izdavačka kuća Svitzer objavila je njegovu obradu orkestralnih solo dionica za kvartet flauta i pedagošku metodu za pripremu istih. Marko Zupan je osnivač i umjetnički ravnatelj Međunarodnog glazbenog festivala “Ursus”, a ujedno i jedan od organizatora međunarodnog glazbenog festivala u Susku. Od 2010. predaje kao asistent na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Flautistica Andrea Jelavić rođena je u Splitu 1986. godine. Flautu počinje svirati sa šest godina. Osnovno i srednje glazbeno obrazovanje, uz klasičnu gimnaziju, stekla je u glazbenoj školi “Josip Hatze” u Splitu u klasi profesorice Snježane Bosotina. Muzičku akademiju u klasi profesorice Marine Novak diplomira sa odličnim uspjehom 2008. godine. Studij nastavlja u Francuskoj gdje upisuje umjetničko usavršavanje na Ecole de musique agréée u Metzu u klasi profesora Gaspar Hoyosa gdje osvaja Première Grand Prix. Već od šeste godine održava koncerte diljem Hrvatske (Split,Trogir, Dubrovnik, Makarska, Omiš, Rijeka, Zagreb, Bjelovar, Varaždin, Grožnjan …), i u inozemstvu (Sloveniji, Austriji, Grčkoj, Francuskoj) .
Održala je niz solističkih koncerata u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu , u Zagrebu (u Salonu Očić i u dvorani “Vatroslav Lisinski” na tribini “Darko Lukić” gdje je osvojila nagradu Hrvatskog društva skladatelja za najbolju izvedbu skladbe domaćeg skladatelja). Održala je koncert i na “European Piccolo Festival” u Sloveniji. Posljednjih sedam godina nastupa na Splitskim glazbenim večerima kao solistica ili članica različitih komornih sastava. Sudjelovala je na međunarodnom natjecanju “Friedrich Kulau ” u Njemačkoj i na međunarodnom flautističkom festivalu “Flûte Meetings” u Grčkoj.
Snimala je za HRT. Dobitnica je brojih nagrada na natjecanjima u Hrvatskoj a također surađuje sa orkestrom opere HNK Split i HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci te sa Riječkom Filharmonijom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i Hrvatskim komornim orkestrom. Radi i kao profesor u Glazbenoj školi “Josip Hatze”. Usvršavala se kod svjetski poznatih glazbenika i pedagoga kao što su G.Hoyos, P.Y.Artaud, H. Schmeisser, J.Ostry, F. Karimi, F. Renggli, M. Debeljak.
Nataša Veljković počela je svirati klavir sa četiri godine. Nakon studija kod prof. Arba Valdme u Beogradu, sa 14 godina primljena je u klasu prof. Paul Badura-Skode na Sveučilištu za glazbu u Beču, gdje je pet godina kasnije završila studij s odličnim uspjehom. Studij nastavila je s Nikitom Magaloffom, prof. Rudolfom Firkušnýem na Juilliard School u New Yorku te prof. Harryem Datynerom na Ženevskom konzervatoriju, gdje je završila drugi magisterij.
Sa sedamnaest godina dobila je prvu nagradu prestižnog natjecanja Clara Haskil u Veveyu (Švicarska) što je označilo početak njezine međunarodne karijere. Nataša Veljković održala je koncertne turneje kroz Europu, Rusiju i Kinu, snimila je brojne CD-ove za PGP-RTS, nastupala je s poznatim orkestrima kao što su Orchestre de la Suisse Romande, Zurich Tonhalle orkestara, Zagrebačkih solista, Bečki komorni orkestar, Bečka komorna filharmonija, Capella Istropolitana, Janáček filharmonija Ostrava, Radio Katowice, RAI, orkestarima Slovenske i Beogradske filharmonije te s Cameratom Janáček. Nataša Veljković surađivala je s mnogim istaknutim dirigentima: kao što su David Zinman, Lawrence Foster, Dimitri Kitayenko, Cristian Mandeal, Marcello Viotti, Antoni Witt, David Shalon, Emil Tabakov, Martin Sieghart, Ronald Zollmann, Pavle Depalj, Mladen Jagust i Bojan Sudžić.
Sudjelovala je na mnogim europskim festivalima među kojima su Montreux festival, Berlin Festival, Chopin festival u Poljskoj, MIDEM Classique u Cannesu, Juventus u Cambrai i Toulouse festival u Francuskoj, Algarve festival u Portugalu, Attergau kulturno ljeto, Koruško ljeto, Međunarodni festival Chopin, Haydn festivalu u Eisenstadtu u Austriji, Dubrovačke ljetne igre u Hrvatskoj, BEMUS u Beogradu i Novom Sadu u Srbiji, NOMUS i Istanbul Mozart Festival. Redovito nastupa u bečkom Konzerthausu u ciklusu “Glazba i poezija”. Njezina izvedba Beethovenog Triple koncerta u Sava Centru u Beogradu proglašena je najboljim koncertom 2010. godine od strane prestižnog magazina NIN. Tijekom posljednjih nekoliko godina Nataša Veljković snimila je brojne CD ploče za diskografske kuće Zulu Records, Gramola i CPO. 2014. godine snimila je kompletan opus za solo klavir Dore Pejačević.
Nataša Veljković živi u Beču gdje radi kao profesor na Sveučilištu za glazbu i scensku umjetnost. Od 2007. do 2009. predavala je kao gostujući profesor na Sveučilištu umjetnosti u Ostravi u Češkoj. Sudjeluje kao članica žirija na međunarodnim natjecanjima za klavir i komornu glazbu kao što su Clara Haskil u Vevey, Camillo Togni u Bresciji, Brahms u Pörtschach, Davorin Jenko i Petar Konjovic u Beogradu, Ivan Rijavec u Sloveniji te Beograd Chopin Festival. Repertoar Nataše Veljković obuhvaća široki spektar klavirske glazbe svih epoha od baroka do danas.
Austijsko-hrvatski violist i dirigent Wladimir Kossjanenko studirao je violu kod prof. Vladimira Stopičeva i dirigiranje kod prof. Ilji Musina na Državnoj akademiji „Nikolaj Rimski – Korsakov“ u St.Petersburgu. Za vrijeme studija je bio asistent dirigenta i solo-violist „Ansambla Lenjingradskih solista”. 1991. dolazi na poziv Claudia Abbada kao član orkestra „Gustav Mahler“ u Beč, gdje 1999. magistrira summa cum laude na Bečkom Universitätu für Musik u klasi prof. Thomasa Kakuske. 1996.-1997. studirao je kod prof. Michaela Kugela na Kraljevskom konzervatoriju u Gentu/Belgija. Usavršavao je se kod Norberta Brainina, Waltera Levina, Güntera Pichlera, Milana Škampe, Joela Krosnika te Issaca Sterna.
1993.-1996. je bio stalni supstituent Bečkih filharmoničara, te 1994.-1998. prvi solo-violist Filharmonijskog orkestra u Gracu. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada poput „Lionel Tertis“ u Engleskoj, švicarskog fonda Perrenoud, Europske nagrade za komornu glazbu u Parizu te nagrade Austrijskog radija. 1998.-2007. je bio član poznatog bečkog gudačkog kvarteta „Hugo Wolf“. Koncertirao je u Europi, Aziji, Južnoj i Sjevernoj Americi. Nastupao je u Carnegie Hall New York, Suntory Hall Tokyo, Concertgebouw Amsterdam, Wigmore Hall i Royal Albert Hall London, Birmingham Symphony Hall, Berliner i Kölner Philharmonie, Herkules-Saal München, Tonhalle Zürich, Kongress i Konzerthaus Luzern, Bečki Musikverein i Konzerthaus, Mozarteum Salzburg, Cité de la Musique Paris, Palais des Beaux-Arts Bruxelles, Čajkovski konzervatorij Moskva, Mariinsky Concert Hall St. Petersburg te u okviru brojnih svjetski renomiranih festivala.
Snimio je brojne CD-ve za „Gramolu“, „Atlantis Art“, „Extraplatte“ i „Cam Jazz”. Simao je za Radio France Paris, ORF, BBC3, Deutschland Radio Berlin, Süd-West-Funk Baden-Baden, Radio Suisse Romande, Minnesota Public Radio, televizijske kuće „Unitel“ Berlin, TV Irland, HRT, KBS Južna Koreja te NHK Japan. Kao solist nastupao je s Bavarskom komornom filharmonijom, Zagrebačkim solistima, Filharmonijom Artura Rubinsteina, Festival orkestrom Jerusalem, Capellom Lutheranom Beč, Zadarskim i Splitskim komornim orkestrima. Bio je član žirija međunarodnih natjecanja Watson Forbes i Rudolf Matz, te predavao na majstorskim tečajevima u Japanu, Nizozemskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Austriji, Grčkoj, Bugarskoj i Hrvatskoj. Djeluje kao izvanredni profesor za violu i komornu glazbu na Umjetničkoj Akademiji u Splitu. 2012. osniva komorni orkestar „Splitski virtuozi“ i postaje njegov umjetnički ravnatelj i dirigent.
