Bach u Splitu 2017.

  1. Dani Bacha u Splitu

Projekt „Dani J.S.Bacha u Splitu“ pokrenuli su 2012. godine profesori Glazbenog odjela Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu pijanistica Vesne Podrug i violist Wladimira Kossjanenka.
Održava se svake godine oko dana rođenja kompozitora – 21.ožujka.

6.Dani J.S.Bacha organizira Glazbeno umjetnička udruga ARTEMIS uz suradnju s Umjetničkom akademijom i Studentskim zborom Sveučilišta u Splitu, s Glazbenom školom „Josip Hatze“, a uz podršku Grada Splita, Turističke zajednice Split i Marine Kaštela.

U sklopu festivala bit će održana tri koncerta i jedno predavanje:

U utorak, 21. ožujka u 20h u dvorani Umjetničke akademije na Zagrebačkoj 3. zajednički će nastupiti studenti Glazbenog odjela Umjetničke akademije i učenici Glazbene škole „Josip Hatze“.

U srijedu, 22. ožujka u 18h u dvorani Umjetničke akademije na Visokoj (Fausta Vrančića 19.) mlada zagrebačka pijanistica Kosjenka Turkulin izvest će  „Goldberg varijacije“.

Na završnom koncertu u subotu 25.ožujka u 20h30, u Foyer-u HNK Split nastupit će Splitski virtuozi zajedno sa studentima Gudačkog odsjeka Umjetničke akademije pod ravnanjem Wladimira Kossjanenka. Na programu su četiri briljantna instrumentalna koncerta, a solisti su: splitski violončelist Mihovil Karuza, violinisti Fritz Gearhart iz Oregona, Dragan Radosavljević iz Berlina te Alina Gubajdullina iz Zagreba. Koncertni program se završava nastupom izvrsnog mladog hrvatskog pijaniste Lovre Marušića.

Za prva dva koncerta ulaz je slobodan. Ulaznice za završni koncert se prodaju na blagajni HNK Split.

  • subota 25.ožujka u 20h30 Foyer HNK Split

Koncert Splitskih virtuoza, studenata gudačkog odsjeka Umjetničke akademije i solista pod ravnanjem
Wladimira Kossjanenka.

program

J.Chr.Bach – Henri Casadesus: Koncert za violu i gudače u c-molu
I. Allegro molto, ma maestoso II. Adagio molto espressivo III. Allegro molto

solist: Mihovil Karuza, violončelo – Umjetnička akademija u Splitu

J.S.Bach: Koncert za violinu, gudače i Basso continuo u a-molu BWV1041
I.bez oznaka tempa II. Andante III. Allegro assai

solist: Fritz Gearhart, violina – University of Oregon

J.S.Bach: Koncert za dvije violine, gudače i Basso continuo u d-molu BWV1043
I.Vivace II. Largo ma non tanto III. Allegro

solisti: Dragan Radosavljević – “Hans Eisler” Hochschule für Musik, Berlin  i Alina Gubajdullina – Zagrebačka filharmonija, violine

J.S.Bach: Koncert za čembalo i gudače u f-molu BWV1056
I.bez oznaka tempa II. Largo III. Presto

solist: Lovre Marušić, klavir – “Franz Liszt” Hochschule für Musik, Weimar

Splitski virtuozi i studenti Gudačkog odsjeka Umjetničke akademije u Splitu
 Koncertni majstor: Dragan Radosavljević

  1. violine: Petra Hrnjak-Skroza, Barbara Udovčić, Annija Kolerta, Elena Vergaš
  2. violine: Svjetlana Mandić, Matea Beotić,
    Luka Jadrić

viole: Pavel Kondrusevich, Vera Kamenšek,
Kristina Knežević
violončela: Mihovil Karuza, Ema Nikolić
čembalo: Borna Barišić

dirigent: Wladimir Kossjanenko

 

J.Chr. Bach: Koncert za violu u c-molu

Ovaj koncert je zapravo napisao  francuski violist Henri Casadesus u stilu navodnog skladatelja Johanna Christiana Bacha. Koncert za violu ima zanimljivu povijest. Prema vlastitoj verziji priče, violist Henri Casadesus prvi put je predstavio komad madame Salabert u Parizu 1947. godine, moleći je da ga objavi u spomen na svog nedavno preminulog supruga izdavača Francisa Salaberta. Predgovor u partituri navodi da je Casadesus  1916. godine dobio koncert od Camillea Saint-Saënsa. Casadesus je tvrdio  da je samo uredio komad i da je čak imao ‘dokaz’ o izvornoj izvedbi 1789. godine na violi da Gamba. Nakon Casadesusove smrti  1947., međutim, otkriveno je da je sve to falsifikat. Sam naslov komada odražava izvornu zabunu: „J. Chr. Bach / H. Casadesus – Koncert za violu u c-molu“, a glazbeni sadržaj je pun  romantičkih harmonija ispod klasične fasade. Glazbene krivotvorine  bili su iznimno popularne u razdoblju od druge polovice XIX. do kraja prve polovice XX. stoljeća. Opasnost biti „uhvaćenim“ praktički nije postojala. Među poznatim primjerima su imena Fritza Kreislera, Ferdinanda Davida, Gaspara Cassadoa. Ovi majstori, kao što i Casadesus,  uspješno su objavljivali svoje kompozicije kao djela velikih skladatelja, uključujući Vivaldija, Pugnianija, Mozarta, Paganinija, pa čak i Schuberta. Viola  kao solistički instrument, započinje  svoj pravi uspon tek u XX. stoljeću. U proteklih sto godina nastao je veliki broj originalnih kompozicija za taj instrument. Nije čudo da se u to vrijeme pojavljuju falsificirana djela Händela, Handoškina i Johanna Christiana Bacha. Iako  Casadesusov koncert za violu u c-molu ne pripada peru J.Chr.Bacha, ipak je ovo djelo još uvijek  vrlo popularan komad repertoara suvremenih violista i violončelista.

Johann Sebastian Bach je autor dvaju koncerata za violinu, gudače i continuo te dvostrukog koncerta za dvije violine (također uz pratnju gudača i basso continuo). Postoji mogućnost da je Bach skladao violinske koncerte za Johanna Georga Pisendela ili Jean-Baptista Volumiera u Dresdenu, a možda čak i za sebe. Njegov sin Carl Philipp Emanuel potvrđuje u nekrologu da je Bach do zadnjih godina života svirao violinu te imao “čist i snažan zvuk”.

Violinski su koncerti u odnosu na više poznate Brandenburške koncerte (uz mogući izuzetak četvrtog) stilski znatno evoluirali, što je posebno vidljivo u razrađenim srednjim stavcima. Suprotno ranijim pretpostavkama violinski koncerti su nastali mnogo kasnije nego Brandenburški, eventualno tek u Leipzigu. Sasvim je sigurno da je Bach imao ove koncerte na raspolaganju 1730. godine kada je preuzeo ravnateljstvo Collegium Musicum u Leipzigu. Kasnije je Bach brojne svoje koncerte preradio u koncerte za  čembalo za potrebe nastupa s ovim orkestrom.

Koncert za violinu, gudače i basso continuo u a-molu, BWV 1041

Ovaj koncert je strogo simetrično strukturiran u formalnom te dosljedno i detaljno razrađen u motivnom smislu. Karakteristična osobnost ove skladbe je motivna povezanost dvaju brzih stavaka. Motiv fanfare (u intervalu kvarte) iz početnih taktova prvog stavka korišten je također i u temi ritornela u finalu. Unatoč motivskoj blizini prvi i treći stavak su vrlo različitog karaktera. Prvi je svečano-koncertantan dok je final skladan u 9/8 razmjeru u plesnom karakteru Gigue. Polagani stavak izgrađen je iz dvaju kontrastirajućih elemenata. Na jednoj strani je mirna i svećana linija ostinatnog basa nadopunjena akordima gornjih gudača, a na drugoj je elegično pjevanje violine, koje se nesmetano odvija u dugačkim frazama.

Koncert za dvije violine, gudače i basso continuo u d-molu, BWV 1043

Koncert za dvije violine možda je najpoznatija kompozicija u grupi violinskih koncerata. Bach ga je kasnije preradio u koncert za dva čembala u c-molu (BWV 1062). Početak prvog stavka u tuttiju prikazuje virtuoznu fugu, a dvije violine u solističkim djelima razmjenjuju kontrastirajuću dvoglasnu temu. Drugi stavak počinje u karakteru pastoralnog Siciliano, ali se konstantno razvija i doseže dramatičnu visinu u kulminaciji. Tema završnog stavka sastoji od tijesno proveđenog kanona dvaju violina, a svojim dramatičnim karakterom podsjeća na Vivaldijeve glazbene refleksije oluje (Četiri godišnja doba, Morska oluja iz koncerta za flautu i dr.). Bach je vrlo dobro poznavao i visoko cijenio stvaralaštvo Vivaldija te je sasvim razumljivo da je ovdje bio nadahnut sličnim idejama.

Johann Sebastian Bach skladao je sedam koncerata za čembalo, gudače i continuo. Osim toga komponirao je tri koncerta za dva čembala, dva za tri te jedan koncert za četiri čembala, svaki uz pratnju gudača i basso continuo.

Konzert za čembalo (klavir) i gudače u f-molu BWV 1056

Kraća verzija prekrasnog srednjeg stavka korištena je Bachom kao Simfonija u kantati br. 156 “Ich steh mit einem Fuß im Grabe”  za solo obou i gudače pizzicato.

Upečatljivo kratak koncert s relativno prozirnom strukturom smatra se skladbom iz ranjeg razdoblja Bacha. Unatoč tome to je vjerojatno, zajedno s koncertom u d-molu BWV 1052, jedan od najpopularnijih Bachovih koncerata za čembalo. Raspon glazbene linije u prvom i drugom stavku te neke druge stilske detalje upućuje na mogućnost da je ovaj koncert bio izvorno skladan za violinu u g-molu. Međutim, srednji stavak ni po tonalitetu ni po melodijskom rasponu ne odgovara violini i vjerojatno je bio skladan upravo za obou u gore spomenutoj kantati. Bach ga je transponirao u As-dur te u zadnjim taktovima napravio neobičnu modulaciju za povratak u glavni tonalitet.

Violončelist MIHOVIL KARUZA (1975.) niže i srednje glazbeno obrazovanje stekao je u rodnom Splitu, na glazbenoj školi Josipa Hatzea, u klasi prof. Vladimira Lukasa. Nakon završene srednje škole, 1992. godine upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, u klasi prof. Valtera Dešpalja, gdje s odličnim uspjehom diplomira 1996. godine. Magistrirao je 2004. na Pennsylvania State University, u klasi prof. Kim Cook, gdje je djelovao i kao asistent. Usavršavao se kod svjetski poznatih glazbenika i pedagoga (A. Parisot, S. Sondeckiene, M. Hayashi, L. Claret, M. Steinkühler, K. Botvay, Y. Gutman, T. Schneider). Tijekom školovanja dobio je brojne nagrade i priznanja. Djelovao je kao stalni član orkestra Zagrebačke filharmonije, kao solo-violončelist orkestra HNK u Splitu, prvi violončelist Splitskog komornog orkestra, solo-violončelist Altoona Symphony Orchestra i Pennsylvania Centre Orchestra. Već duže od 10 godina nastupa kao prvi violončelist Zadarskog komornog orkestra, a od 2011. godine stalno nastupa i sa ansamblom Zagrebačkih solista. Kao solist nastupa uz Hrvatski komorni orkestar, Zadarski komorni orkestar, Komorni orkestar HNK Split, Splitski komorni orkestar, Penn State Chamber Orchestra, Simfonijski orkestar HNK Split, Simfonijski puhački orkestar HV-a, Altoona Symphony Orchestra i Penn State Philharmonic Orchestra (uz dirigente P. Dešpalja, G. Edelsteina, T. Ninića, D. Sremeca, B. Šipuša, M. Tarbuka, S. Zaninovicha…). Održava recitale u Hrvatskoj (Splitsko ljeto, Osorske glazbene večeri, Histria festival, Hvarske ljetne priredbe, KDVL…) i inozemstvu (Slovenija, Italija, Austrija, Francuska, SAD). Snimao je za HRT i RTV Slovenije, a izdao je i nosač zvuka.  Od 2006. godine stalno je zaposlen na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje u zvanju docenta predaje violončelo i djeluje kao predstojnik Odsjeka za gudače i gitaru a od 2014. i kao prodekan za umjetnost, znanost, međunarodnu suradnju i ECTS. Njegovi učenici i studenti dobitnici su brojnih nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima. Održava majstorske tečajeve u Hrvatskoj (Grožnjan, Pučišća) i inozemstvu (Slovenija, Francuska, SAD), a stalni je član i ocjenjivačkih sudova na državnim, regionalnim i županijskim natjecanjima mladih glazbenika Hrvatske.

Violinist FRITZ GEARHART je nastupao  u SAD-u od obale do obale. U Weill Recital Hallu u Carnegieju nastupio je šest puta od 1998. Nekoliko Gearhartovih compakt diskova dobilo je u posljednjih nekoliko godina  odlične kritike. Ovdje su neki izvatci iz tiska: “Blistava izvedba” (Wall Street Journal), “Suptilan i maštovit glazbenik” (The New York Times), “Večer puna superlativnog musiciranja” (New York Concert Review), “g.Gearhart je hrabar i uvjerljiv svirač” (The Strad),”Veličanstveni mladi violinist” (American Record Guide). G. Gearhart često snima za National Public Radio, uključujući nekoliko nastupa uživo. Također je sudjelovao u nacionalno emitiranom programu “Performance Today”. Istražujući  glazbu koja se rijetko izvodi, gospodin Gearhart popularizira glazbu američkog skladatelja Quincya Portera sa svojim CD-om “Quincy Porter: Neobjavljene rukopisi” objavljenim 1998. godine od izdavačke kuće Koch Entertainment.  2001. objavio je kompletna djela za violinu Roberta Casadesusa (također Koch), s prekrasnim a još uvijek nepoznatim djelima ovog francuskog pijaniste i skladatelja. G. Gearhart je premijerno izveo nekoliko suvremenih djela napisanih posebno za njega, uključujući i djela nagrađivanih američkih skladatelja Davida Crumba i Roberta Kyra. U ranim 90-im godinama  gudačkog kvarteta Chester. G.Gearhart i dalje je vrlo aktivan u komornoj glazbi te redovito nastupa s gudačkim kvartetom Oregon, s kojim je objavio dva diska za Koch Entertainment: “OSQ i Sav taj jazz” zajedno s jazz-violinisticom Dianom Monroe te disk s  glazbom  afro-američkih skladatelja. 2001.godine g.Gearhart je nastupio  kao solist sa Serenadom Bernsteina na Festivalu američke glazbe u  Oregonu, a 2004.godine  s izvedbom Chaconne iz Coriglianovog  filma “Crvena violina” pred auditorijem od preko 2000 slušatelja: “g. Gearhart imao je izuzetan nastup. Njegov topao ton doslovno je lebdio iznad orkestra … tehnički izazovi u ovom komadu nisu ga nimalo zbunjavali… “(Eugene Register Guard). Fritz Gearhart magistrirao je na Eastman School of Music, gdje je studirao kod prof. Donalda Weilersteina. Ranije studije apsolvirao je na Hartt School of Music gdje je radio s Charlesom Tregerom i članovima kvarteta Emerson. Fritz Gearhart  radi kao profesor violine na Glazbenoj školi Sveučilišta u Oregonu SAD.

 

DRAGAN RADOSAVLJEVIĆ  rođen je 1974. godine u Beogradu. Prve satove violine dobiva u ranoj dobi od tri godine. Dragan Radosavljević pobjednik je brojnih domaćih i međunarodnih natjecanja, dobitnik nagrada i priznanja još za vrijeme studija kod prof. Josefa Sivoa na Sveučilištu za glazbu i scenske  umjetnosti u Beču. Surađivao je s nizom renomiranih umjetnika i glazbenih učitelja kao što su V. Tretjakov, J.Rachlin, M. Kopelman, E. Chugaeva, G. Pichler, V. Berlinski, G. Braunstein, Michel Schwalbe i O. Mendozzi. Od 1999.g. Dragan živi u Berlinu, nastupa  solistički i kao komorni glazbenik, te predaje violinu  na dvaju   glazbenih sveučilišta u Berlinu. Član je klavirskog trija “Dinu Lipati”. Od 2014. gostujući je koncertni majstor Splitskih virtuoza.

ALINA GUBAJDULLINA je rođena 1986. u Kišinevu, Moldavija. Prvu poduku iz violine dobiva u dobi od pet godina, a kasnije upisuje Rachmaninov music lyceum u Kišinevu. Dobitnica je nagrada i diploma na državnim i međunarodnim natjecanjima, te su posebno zapaženi njeni nastupi s komornim i simfonijskim orkestrima. Od 1998. godine živi u Hrvatskoj. Završila je srednju glazbenu školu „Josip Hatze“ u Splitu u klasi prof. V.Lovričevića. Pohađa seminare kod uglednih pedagoga kao što su A.Kouchner, A.Schoenfeld, L.Sorokow.Osvaja prve nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima. Kao solistica nastupa sa Zagrebačkom filharmonijom, orkestrom HNK u Splitu, Splitskim i Hrvatskim komornim orkestrima. 2006.god. je diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. L.Sorokowa, a iste godine postaje stalni član Zagrebačke filharmonije. Aktivno se bavi komornom glazbom,surađuje s raznim ansamblima i orkestrima. Član je septeta Ad libitum, kvarteta Giovacchino te suosnivač je Hrvatskog gudačkog kvarteta. Kao komorni glazbenik nastupa diljem Hrvatske i u inozemstvu na uglednim međunarodnim festivalima.

LOVRE MARUŠIĆ (Omiš, 1992.) klavir počinje učiti u Osnovnoj glazbenoj školi Lovro pl. Matačić u Omišu u klasi prof. Rozarije Samodol. Na poziv ugledne ruske pijanistice i profesorice Natalije Troull, 2006. odlazi u Moskvu, na Centralnu muzičku školu pri Državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski, koju je 2011. uspješno završio. Prvu godinu Muzičke akademije je proveo u klasi Rubena Dalibaltayana a preostale godine u klasi profesora Ljubomira Gašparovića kod kojeg je i magistrirao. Trenutno je student na Hochschule für Musik Franz Liszt kod Grigorya Gruzmana.

Dobitnik je brojnih nagrada na uglednim pijanističkim natjecanjima, među kojima se ističu: druga nagrada na Međunarodnom natjecanju Zlatko Grgošević (2002.), prve nagrade na Regionalnom i Državnom natjecanju učenika i studenata glazbe (2003., 2005.), prva nagrada na Državnom natjecanju komornih sastava (2005.), druga nagrada i posebna nagrada za najbolju izvedbu Skrjabinove etide na Međunarodnom pijanističkom natjecanju slavenskih kompozitora Stanislaw Moniuszko u Parizu (2009.,) te prva nagrada na natjecanju Aleksandar Skrjabin, također u Parizu (2011.). Dobitnik je 1. nagrade i stipendije zaklade ‘ Dino Škrapić ‘ u Rovinju. Pobijednik je 2. Međunarodnog pijanističkog  natjecanja u Karlovcu, nagrade publike i dobitnik pijanističkog recitala u Miamiju- SAD u Steinway piano gallery – Coral Globes  te u Savanni- Georgia u pijanističkom ciklusu ‘ Piano in the Arts ‘ . Dobitnik je grand prix-a  20. Međunarodnog pijanističkog natjecanja ‘ Mihailo Vukdragović ‘ u Šabcu, te 1. nagrade i nagrade za njabolju izvedbu J. S. Bacha na memorijalu ‘ Jurica Murai ‘ u Varaždinu. Dobitnik je rektorove i dekanove nagrade Svueučilišta u Zagrebu. Dobitnik je nagrade za najbolju izvedbu hrvatskog autora na ovogodišnjoj Samoborskoj glazbenoj jeseni. Prošle godine, održao je solistički recital u Hrvatskom glazbenom zavodu te gdje je ujedino i zatvorio  prvu pijanističku koncertnu sezonu ‘ Pleyel Svetislava Stančića’ u organizaciji ‘ Cristoforium ‘ . Največi svoj dosadašnji uspjeh bilježi na 8. Međunarodnom pijanističkom natjecanju Isidor Bajić u Novom Sadu, dobitnik je 1. nagrade, nagrade komisije i nagrade publike.

Usavršava se kod Zhennie Zaharieve, Fulvia Turisinnija i Kallea Randalua. Solistički je nastupio u klavirskim koncertima Mozarta, Beethovena i Griega uz Orkestar HNK Split pod ravnanjem Ivana Repušića (u Splitu i Zagrebu), Filharmonijski orkestar Irkutska pod ravnanjem Ilmara Lapinsha (na otvorenju koncertne sezone 2011./2012. u Irkutsku) te uz Simfonijski orkestar Muzičke akademije u Zagrebu pod ravnanjem Mladena Tarbuka.    2014. godine bilježi nastup sa poznatom Izraelskom violinisticom Evgenijom Epshtein uz pratnju Splitskog gudačkog kvarteta u Splitskom HNK. Prošle godine u siječnju, po prvi puta nastupa uz Zagrebačku filharmoniju izvođeći 4. Koncert L.v. Beethovena  pod ravnanjem Zorana Juranića u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Nastupio je u ciklusima Virtuoso, Glazbene staze, Musica Maxima, Moskva zove prijatelje, u Maloj dvorani i Rahmanjinovljevoj dvorani konzervatorija P. I. Čajkovski u Moskvi, a kao član Međunarodnog fonda Vladimira Spivakova svirao je u i Muzeju A. Scriabina i Sviatoslava Richtera. Nastavlja se usavršavati kod uglednih profesora i pijanista poput Nauma Gruberta, Mikhail Olenev, Peter Eicher, Snežana Panovska, Evgeny Starodubtsev, Szokolay Balázs, Dmitry Bashkirov, Danijel Detoni, Malcolm Bilson, Kemal Gekić te Eduardo Hubert, Nino Katamadze, Pavel Gililov.

SPLITSKI VIRTUOZI Na inicijativu Glazbeno-umjetničke udruge Artemis, Glazbene mladeži te drugih kulturnih organizacija grada Splita udružili su se istaknuti profesionalni splitski glazbenici pod umjetničkim vodstvom internacionalno renomiranog violista i dirigenta WLADIMIRA KOSSJANENKA i osnovali 2012.g. perspektivni gudački komorni orkestar.  Za profesionalnu razinu ansambla odgovorni su aktivni glazbenici s dugogodišnjim iskustvom na koncertnim pozornicama diljem svijeta a ujedno i profesori Glazbenog odjela Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Predsjednik Republike dr. Josipović u znak podrške novom ansamblu preuzeo je pokroviteljstvo nad prvom glazbenom sezonom Splitskih virtuoza.

Splitski virtuozi su uz potporu Grada Splita, Splitsko-dalmatinske županije, Ministarstva kulture RH, Veleposlanstva Republike Njemačke održali brojne koncerte u Splitu, Osijeku, Puli, Gospiću, Šibeniku, Omišu, Pločama, Skradinu, Novom Vinodolskom i Poreču. Ansambl surađivao je sa zborom West Village Choral iz New Yorka te renomiranim solistima iz Hrvatske kao što su gitaristi Zoran Dukić, Edin Karamazov te inozemstva: pijanisti Grigory Gruzman i Alexander Vitlin (Njemačka), Nataša Veljković (Austrija), violinisti Mai Suzuki (Japan) i Arman Mourzagaliev (Kazahstan), violončelistica Kim Cook (SAD) i dr.

Posebna pažnja članova utemeljitelja „Splitskih virtuoza“ usmjerena je prema odgoju glazbenika mlađe generacije kroz aktivno učestvovanje u pripremi koncertnih programa ansambla kao i organiziranje seminara i workshopova. Posebnu ulogu u ostvarenju ovog cilja igra povezanost članova ansambla s međunarodnim glazbenim univerzitetima i institucijama.                www.artemis.hr

  • srijeda 22.ožujka u 18h Dvorana Umjetničke akademije na Visokoj ul. Fausta Vrančića 19.

Koncert pijanistice Kosjenke Turkulin – Zagreb

J.S.Bach: Goldberg varijacije BWV 988

Davorin Kempf: Preludij i Fuga-Fantazija (Hommage a Bach)

KOSJENKA TURKULIN počela je učiti klavir u razredu Ljerke Čavić-Tomčik na Glazbenom učilištu Elly Bašić. Godine 2003. osvojila je stipendiju koja joj je omogućila da kao jedan od pet stipendista polazi Colleggio del mondo unito dell’ Adriatico u talijanskom gradiću Duinu. Usporedo, pohađa međunarodnu glazbenu školu Tršćanskog trija gdje pohađa nastavu klavira kod Alberta Miodinija i komorne glazbe sa članovima Tršćanskog trija (Dario de Rosa, Renato Zanettovich,) te Maureen Jones i Enrica Bronzija. Diplomirala je klavir na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u razredu Đorđa Stanettija a komornu glazbu na Konzervatoriju u Parmi u razredu Pierpaola Maurizzija.

Pohađala je dvogodišnji seminar komorne glazbe u razredu Parmskog Trija na Accadmia di Fiesole u Firenzi te sudjelovala na raznim seminarima komorne glazbe (Trio Čajkovski, David Geringas).

Kao komorna glazbenica osvojila je prve nagrade na Međunarodnim natjecanjima Città di Montichiari (duo klavir i violončelo) i Riviera Etrusca (lied).

Ostvarila je brojne nastupe kao solistica i članica komornih sastava ( Tribina Darko Lukić, ciklus Virtuoso, ciklus koncerata „Iz Salona Očić“, Rapske ljetne večeri, Glazbene staze…). U 2015. g. ostvarila je projekt „MaNNifestacija“ u suradnji sa Goethe Institutom u Zagrebu povodom 140te obljetnice rođenja Thomasa Manna. Redovito surađuje sa sopranisticom Anom Lice  i kao članica klavirskog dua sa pijanisticom Ivom Ljubičić. Osnivačica  je klavirskog trija Roter Igel. Uz Ivu Ljubičić umjetnička je voditeljica „Zagrebačkog festivala klavirskih dua“

Korepetitor je gudačkog odjela G.U. Elly Bašić u Zagrebu.

  • utorak 21.ožujka 20h Dvorana Umjetničke akademije na Zagrebačkoj 3.

Koncert učenika glazbene škole “Josip Hatze” i studenata Glazbenog odjela Umjetničke akademije

Program:

JOHANN SEBASTIAN BACH

  1. Marš u D-duru – Domina Reić, 2 osn.
  2. Francuska suita br. 2 BWV 813, Menuet – Vita Šimac, 2 osn.
  3. Preludij i fuga u d-molu BWV 851 – Paula Vučica, 2 sr.
  4. Preludij i fuga u B-duru BWV 866 – Katarina Andrić, 3 sr.
  5. Preludij i fuga u H-duru BWV 868 – Matea Matijašević, 4 sr.
  6. Preludij i fuga u C-duru BWV 870 – Petar Krokar, 4 sr.
  7. iz Mattäus Passion BWV 244: „BLUTE NUR“ – Ana Škorić, 4.sr; Petra Filimonović, klavir
  1. WTK I.: Preludij i fuga u C-duru BWV 846 – Ana Stanković, 3 g.
  2. Toccata u c-molu BWV 911 – Luka Demarin, 4 g.
  3. “Bist Du bei mir, geh ich mit Freuden” BWV 508 – Mila Ždero, 2 g., mag.mus. Zoran Velić, klavir
  1. iz Matthäus Passion: „BUSS UND REU“ – Jelena Pletikosa, 4 g.; Borna Erceg, klavir
  1. Talijanski koncert BWV 971 – Borna Erceg, 3 g.

profesori:

Mladen Šperac (1.), Helena Bojić (2.), Nataša Karajanov Pačko (3.,4.),

Najda Čapalija (5.),  Katarina Gekić (6.), Sanja Madunić (7.),

Olga Cinkoburova (8.), Jadranka Garin (9.), Nelli Manuilenko (10., 11.),

Vesna Podrug Kossjanenko (11.)